Ovaj članak pišem u autobusu (prije dva dana) u gluho doba noći, iako mi moram priznati već pomalo postaje naporno vozati se na sve strane, ne žalim, naprotiv. Zaključujem mjesec sa prekucanih 5k i više kilometara i osjećam da treba mi malo vremena nasamo. Duge vožnje su dobre prilike za rezimiranje i za mene obično momenti inspiracije, tako nastaje i ovaj članak.
Vraćam se kući iz Pariza; ovogodišnji LeWeb, o kojem ste imali prilike čitati u par prethodnih članaka za mene je kao i prethodni bio na neki način prosvjetljujući ili bolje reći uvjeravajući, sa malo manje adrenalina nego prošli put, no putovanje se itekako isplatilo. Leweb iskustvo se najjednostavnije može opisati kao skup sa maštom dovoljno širokom da obuhvati i vašu maštu, ma koliko ona široka bila, skup nesputan granicama opipljivog, obasjan svjetlom zamislivog, uostalom kao i svi skupovi nadahnutih ljudi.
Kući se vraćam sa još jačim uvjerenjem da ne postoji izvrsnost bez ljubavi i želje, te da je većina ljudi zalutala sa tog puta na put strahova, uvjeren da uspjeti će oni koji ih se oslobode. Vraćam se uvjeren da znam malo ili nimalo, uvjeren da uvijek moram bolje, mogu jače i trebam više. Vjerujem da je slast savršenstva u njegovom nedostizanju, te da, ako ne gorite od želje i ne ubijate se od rada – niste sigurni šta stvarno želite ili vas je jednostavno strah.
Iskustvo nosi takav naziv sa razlogom, neke stvari je vrlo teško opisati i morate ih doživjeti da bi shvatili njihov puni značaj, LeWeb je jedno takvno iskustvo. Nadam se da ću u skoroj budućnosti biti u prilici da to iskustvo proživim zajedno sa vama.
Do slijedećeg članka ostajte mi zdravi i veseli. Iako imam poduži spisak tekstova koji su na čekanju, volio bih čuti ukoliko vi imate neku interesantnu temu o kojoj želite da pišem te vas molim da je ostavite u komentarima.
(LAB)
Odličan post!
PS: Kad već pitaš – volio bih da zam više o firmama u BiH koje imaju svoje proizvode (software), i koje su koliko toliko uspješne u prodaji tih proizvoda 🙂
Eto ideje za seriju postova 😉